Žičara

Žičara “Sljeme” puštena je u promet 27. srpnja 1963. godine, a za promet je zatvorena sredinom 2007. godine (službeno je zatvorena 1. srpnja), nakon kvara na elektromotoru (5. lipnja) za koji je procijenjeno da je neisplativ za saniranje.

U tijeku je izgradnja nove moderne sljemenske žičare.

Žičara je bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice. Žičara je imala prometnu dužinu od 4017 m, a visinska razlika perona donje i gornje stanice bila je 670 m (donja postaja na 330 metara, a gornja na 1000 metara nadmorske visine).

Pogon se nalazio na gornjoj postaji i imao je snagu od 2×92 kW.

Po dužini trase od 4 km s jednim pogonom sljemenska je žičara bila najduže postrojenje svoje vrste u Europi. Imala je 13 stupova, visine od 7 do 40 m. Najveći raspon bio je 606 m, a najveća visina kabine žičare od tla bila je 65 m. Na stupovima je bilo ovješeno nosivo uže promjera 36 mm, te vučno uže promjera 26 mm.

Žičara je imala 90 kabina za četiri osobe.

Brzina vožnje bila je 3 m/s, a vožnja je trajala 23 minute. Pravila za vožnju od 24 minute Žičara je mnoge sa svojom brzinom od 3 metra u sekundi ‘spasila’ od dugotrajnog penjanja na Sljeme, ali je i sama imala svoje prohtjeve. Kako je sagrađena tehnologijom iz ranih šezdesetih, putnici su morali pratiti posebna pravila kako bi put od 24 minute sretno završio. Tako su se putnici i prtljaga morali ravnomjerno razmjestiti po kabini, a ukoliko se netko u kabini vozio sam, morao je sjediti na sredini sjedala.

Putnici su morali biti mirni, jer bi se preveliko kretanje prenijelo na cijelu kabinu koja bi se onda mogla neugodno zanjihati na užetu i to nekoliko desetaka metara iznad zemlje. Uz sva ta ograničenja žičara bi ipak svake godine ‘prešla’ 420 tisuća kilometara i prenijela zaposlenike na Zagrebačkoj gori i izletnike, njih ukupno preko 100 tisuća.

CATEGORIES
TAGS
Share This

COMMENTS

Disqus ( )