Tempera

Tempera je duboko ukorijenjena u europsku likovnu umjetnost. Tempere su slikarske boje podesne za slikarstvo na različitim podlogama, uz odgovarajuću preparaciju s tim da su najčešće korištene za slikanje na drvenim predlošcima, kartonima, lesonitu, drvenim ljepenkama, papiru i slično…

Za tempere je karakteristično da je pigment povezan u pastuoznu masu prirodnim ili sintetskim vezivima kao što su jaja, posebice žumanjci, kazein, dekstrin, gumiarabica ili novija kemijski proizvedena veziva topiva u vodi.

Namaz tempere je sočan bez sjaja, nijanse se polućuju dodavanjem svjetlijih ili tamnijih tonova, a moguće je slikanje u više slojeva, s tim da je donji sloj prethodno osušen. Prednost joj je svakako brz način rada, no nedostatak je što je osjetljiva na vlagu, pa slike u temperi često stradavaju zbog vode, vlage ili nepogodnih atmosferilija. Gotovo da i nema umjetnika koji se nije okušao u temperi, no svakako je izuzetno dobru primjenu naišla kod autora scenografije kao što su primjerice Kamilo Tompa ili Zvonimir Agbaba, ilustratora Vjekoslava Brešića i Cvijete Job ili pak štafelajnih slikara kao što je Željko Hegedušić ili Franjo Mraz.

Tempera se proizvodi u nekoliko oblika koji se razlikuju po pakiranju kao primjerice najčešće u obliku tube olovne ili plastične, u plastičnim posudama i kantama namijenjenim za masovnu uporabu.

CATEGORIES
TAGS
Share This

COMMENTS

Disqus (0 )