Bećarac

Bećarac je tradicijski vokalni i vokalno – instrumentalni narodni napjev porijeklom iz ruralne Slavonije. Naziv potječe od turske riječi „bekar“, koja u hrvatskoj jezičnoj uporabi „bećar“ označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama. Po obliku bećarac je dvostih od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju.

Bećarci imaju istu glazbu od dvadeset četiri takta i pjevaju se uzastopno.

Glavni pjevač pjeva prvi stih, a ostali pjevači ga ponavljaju, uz varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom. Trajanje izvedbe ovisi o energiji i kreativnosti glavnog pjevača. Za izvedbu bećarca cijeni se snažan glas, ali i poznavanje starih stihova i strofa te umijeće kombiniranja.

Bećarac je hrvatski narodni napjev koji je pod zaštitom UNESCO-a.

Bećarac je vedrog i veselog teksta, a po temama bećarci su humoristični, satirični, ljubavni i metaforično erotski. U bećarcima se hvali ljepota, ljudske vrline, materijalno stanje, sposobnosti ili se izruguju ljudske mane, suparnici, neistomišljenici. Pjeva se najviše na svadbama i u drugim prigodama.  Bećarac je rasprostranjen po cijeloj istočnoj Hrvatskoj te je neizostavan dio današnje tradicijske kulture Slavonije, Baranje i Srijema.

CATEGORIES
TAGS
Share This
NEWER POST

COMMENTS

Disqus (1 )